Rat u BiH za odcjepljenje od Jugoslavije protiv volje Srba, zvanično nije ni počeo, a mene su neki likovi uhapsili na Baš čaršiji gdje sam živio kao podstanar.
Govorili su nesarajevskim jezikom, nešto između južnosrbijanskog i sjevernocrnogorskog. Objašnjavao sam im kako sam Jugoslaven, širokih pogleda, neopterećen vjerom i nacijama. Svašta sam ja mogao da pričam i da sam Eskim, Tibetanac ili Aboridžin, ali su oni mene vidjeli kao Srba.
Uzpio sam se spasiti navodeći imena susjeda koji su me poznavali i što su vidjeli u mojoj ličnoj karti da sam rođen u Sarajevu. Dakle, ne mogu biti agresor na svoj grad, za razliku od ovih koji su me uhapsili.
Nijesu mi dali da ostanem u podstanarskom stanu, rekli su da mogu da iznesem samo stvari koje su mogle stati u kesu i pustili me da odem.
Mogu Srbi sebe vidjeti kako hoće, važno je kako nas vide drugi, pogotovo ako naš život zavisi od toga. Mogu se Srbi koji su hrišćanski vjernici smatrati jednobogcima koliko hoće, neće to pomoći muslimanima, ako nas oni vide kao mnogobogce.
Ovi izsječci što slijede iz prevoda Kurana su slovo Kurana. O duhu Kurana će vam govoriti manipulatori kojima je za cilj da prikriju stvarne namjere. Ubjeđivaće nas kako smo pogrešno shvatili napisato i kako to u stvari znači nešto sasvim drugo čak suprotno.
Lijepo piše u slovu Kurana šta treba raditi sa mnogobožcima sve dok ne nestanu i svi na svijetu postanu muslimani.
