Kako je ispravno čestitati Božić

Ne postoje dva Božića kako se stalno tvrdi u nekim krugovima, jer jednostavno se Isus nije mogao dva puta roditi kao beba, nego samo jednom. Dakle kako se radi o samo jednom trenutku rođenja, izlaskom iz materice, može da postoji samo jedan Božić. Ako kako se on mjeri sa dva različita kalendara od tuda osjećaj u ljudi da se radi o dva sasvim različita događaja. A u pitanju je samo jedan, različitim mjerama mjeren.

Velika većina komuniciranja među Srbima je uvijek dvosmjerna, prvo ide pitanje ili tvrdnja, a nakon toga slijedi odgovor ili potvrda, napr.:

• Pomoz’ Bog –> Bog ti pomogao
• Pomaže Bog –> Bog ti dobro dao
• Mir Božiji –> Hristos se rodi
• Hristos vaskrese –> Voistinu Vaskrese
• Kako si –> Dobro sam
• itd

Kada se poremeti redoslijed iz raznih razloga, dobije se nezgodna situacija, kao što je slučaj sa čestitanjem Božića.

Ispravno je čestitati sa tvrdnjom „Mir božiji“, nakon čega slijedi odgovor „Hristos se rodi“.

Ako se zbog nečega poremeti redislijed izkaza i kaže „Hristos se rodi“, što je u stvari odgovor na tvrdnju „Mir Božiji“, vjernicima ništa drugo ne preostaje nego da u arhaičnom stilu odgovaraju „Voistinu se rodi“, ili samo „Voistinu“ (uistinu, zaista).

I ovde se otvara sasvim ozbiljno pitanje.

Ako neko kaže da se Isus rodio i to saopštio drugima ispada da niko u principu ne vjeruje da se to desilo i da je Isus stvaran lik, nego mora da se složi sa tim iskazom da je to uistinu tako. Ako ne kaže da je istina onda vjerovatno i ne misli da je istina.

Mnogo je izpravnije uztvrditi da je „Mir Božiji“, da bi se dobio odgovor da se Hristos rodio.

Na čestitke tipa „Mir Božiji – Hristos se rodi“, gdje se spominju obje izreke iz čestitke u isto vrijeme, snalažljivi Srbi najčešće da bi bili u duhu drevnosti odgovaraju sa „Voistinu se rodi“ ili samo „Voistinu“ (uistinu, zaista).

Imamo ovde dvostruki problem, čestitalac sam i čestita i odgovara istovremeno, što zbunjuje onoga kome je čestitka upućena, pošto ne zna šta da odgovori pa mu jedino preostaje da kaže „Hvala takođe“ ili da posegne za problematičnim odgovorom za ovaj praznik.

U slučaju „Vaskrsa“ kada je Isus bio ubijen pa oživio, a svi na svijetu znaju da je nevjerovatno da neko može oživjeti nakon stvarne smrti, vjernici koji u to hoće da vjeruju i time potvrde pirpadnost određenoj grupi istomišljenika će da potvrde da je Isus „voistinu“ tj. zaista oživio tj. vaskrsnuo.

Doduše svako ko se razumije u imalo nauke zna da je ova priča moguća samo ako se na nju ne gleda sa stvarne strane, nego kao na događaj u prenesenom smislu, u smislu obnove života, tj. da nakon svakog kraja nečega počinje nešto drugo, novo,  ali nikako isto.

Ovo je moj lični stav baziran na razumnom promišljanju, a šta o tome misli naša srbska crkva saznaćete od njenih predstavnika

U slijedećem javljanju ću mozgati nad pojomom koji je od dva praznika, najradosniji: biološko rođenje ili ponovno rođenje u smislu vjerskog tumačenja.

Duško Bošković, 7528. godina