Korona virus gledan iz ugla matematike i politike

Kažu da se epidemija proglašava kada na određenoj površini oboli 20-30% ljudi koji tu obitavaju. Matematika je neumoljiva, 2+2 su uvijek 4 i nikako drugojačije. Ako u kineskoj provinciji za koju kažu da ima 77.000 oboljelih, na broj stanovnika od 11 miliona to je 0,7% oboljelih. Ako u samom epicentru korona virusa nema epidemije, zar nije malo zločinački širiti paniku svijetom pričom o epidemiji i forsirati vijesti kako je negdje umro neko i to baš od tog virusa?

Svakodnevno nas po medijima prepadaju da se spremaju karantini, da se na aerodromima otvaraju mjesta za testiranje na virus. Kao da ljudi putuju samo avionima, šta je sa kontrolom na autobuskim stanicama, to ste zaboravili? Ljudi koji putuju avionima sigurno više paze na svoju higijenu od ljudi koji se voze autobusima. Ko testira migrante na išta, a ne samo na korona virus? I kako izgleda to testiranje, kada kažu da je vrijeme inkubacije virusa oko petnaest dana? Kako znaju da neko nosi ovaj virus u sebi recimo pet dana, kada nije još obolio?

Kinezi su postali širom zapadnog svijeta gdje se pokušavaju probiti i prodavati svoju robu omrženi narod kojeg niko ne želi u svojoj blizini. Kineski ugostiteljski objekti i prodavnice su opustjele. Kineze ponižavaju trpajući ih u karantine kao u koncentracione logore. Ljudi prazne skladišta tržnih centara, pokupovaše i šta im treba i šta ne treba.

Moćna je ova kampanja, a ima i računicu, matematika opet doprinosi ispravnom zaključivanju. Kineza ima toliko da ako im se proda vakcina za bilo šta i to za samo po jedan dolar, zarade su u miljardama.

Ipak se radi o epidemiji, zavladala je epidemija gluposti i najveća opasnost nam prijeti od virusa nego od prozapadnih medija i poamerikanica.