Pored poznatih podjela Srba predlažem još neke dodatne. Nisam ja taj koji dijeli Srbe ovim tekstom, Srbi hoće da se dijele, valja to sada svi jasno vidimo, to nam je u programskom kodu zapisano, takva nam je genetika. Ne ulazeći u to da li ju je takvu bog stvorio, ili smo do nje došli evolucijom ili je u pitanju kombinovano djelovanje, Srbi sami hoće da se dijelimo, pa kada je već to tako, da i ja doprinesem našim drevnim običajima.
„Samo Sloga Srbe Spasava“ je svim Srbima poznata uzrečica, pri čemu u njoj nije definisano pod čijom dirigentskom palicom da se usložimo, pod crkvenom, rojalističkom, republikanskom, okupatorskom ili nekom najnovijom, za sada nekorištenom. A kako ne možemo ni da se dogovorimo da li se kaže „spasava“ ili „spašava“, Predlažem da se usvoji pojam „spasava“, jer potiče od riječi „spas“, a ne „spaš“
Zbog nepreciznosti postojeće uzrečice, predlažem zato najnoviju: „Samo Spoznaja Srbe Spasava“. U vremena ovolikog tehnološkog napredka u cijelom svijetu, trebamo se okrenuti ZNANJU, a ne VJERI. Ova dva pojma su obrnuto proporcionalna. Što se ima manje znanja to je potrebno više vjere da bi čovjek napredovao i opstao. I obrnuto. Što čovjek više spozna stvari, vjera mu sve manje treba u životu. U šta da vjeruje kada sve zna?
Srbi se dijele na Srbe kao stalež i na Srbe kao narod. Srbi kao stalež su prvobitni Srbi u davna vremena koji su bili lovci i koji su obezbjeđivali hranu porodici i plemenu. Vremenom kako su plemena jedni drugima upadali u životne prostore i ugrožavali opstanak jedni drugim, lovci su morali da ovladavaju i borbenim vještinama, postajali su vojska. Srbin je bio oznaka za vojnički stalež kojem je vojevanje postalo osnovno zanimanje. Srbin je bio titula, od tuda ono serdar (Serbar) ili sir u Engleza – Sir(b)
Srbi su bili u stvari ti koji su širili bjelački gen svijetom o čemu svjedoče mnogi toponimi koji imaju u korijenu riječ „srb“ sa bilo kojom kombinacijom samoglasnika. Zato nije preslobodno reći da sada svijetom vlada srbski gen.
Od Srba staleža umnožavanjem i širenjem vremenom je nastao srbski narod. Narod je postajao ovladavajući i razvijajući i druge vještine mimo vojničkih disciplina, pošto je bilo perioda u životu kada nije trebalo ratovati, nego je trebalo i nešto drugo raditi, ako ništa drugo onda da ne bude dosadno i da vrijeme brže prolazi.
Pored podjele Srba na stalež i narod, nameće se još jedna podjela Srba na osnovu stepena samospoznaje: na jednodimenizonalne, dvodimenzionalne, trodimenzionalne i višedimenzionalne Srbe.
Srbi kao stalež kod kojih je vjera=nacija i nacija=vjera, bi bili jednodimentionalni i dvodimenzionalni Srbi, pošto se ne može uspješno vojevati i filozofirati u isto vrijeme.
Trodimenzionalni Srbi bi bili oni koji su prešli iz nivoa staleža u nivo naroda. To su oni koji su spoznali da ne može vjera određivati nekome pripadnost određenom narodu ili naciji, nego su to jezik, običaji i kultura. Srbi kao narod su ljudi koji se međusobno razumiju bez prevodioca i bez tumača. To su u stvari bili Jugoslaveni, drugi naziv za VelikoSrbe koji je bio prihvatljiviiji vladarima svijea pa je ušao lakše u upotrebu.
Višedimenzionalni Srbi su oni produhovljeni Srbi vizionari kojima je ideja ispred materije, ali ne zanemaruju materiju kao osnov potreban za bilo kakvu ideju. U prevodu sa srbskog na srpski, mora čovjek prvo da se najede i napije i da ima sklonište nad glavom da bi mogao da se bavi idejama.
Trenutno nas Srbe iz statusa naroda ponovo žele vratiti na nivo staleža, a kako vidimo to mnogim Srbima i odgovara. Koji će Srbi da nadjačaju koje, ostaje da se vidi, da li će nadjačati stalež narod, ili manjedimenzionalni višedimenzionalne Srbe ostaje da se vidi.
Trenutno se igra tek drugo poluvrijeme, a imaju i produžetci, penali …
