Srbica ili hrvatica?

Evo već neko duže vrijeme vodim kampanju da se naše srbsko nacionalno pismo počne zvanično nazivati „srbica“ umjesto ćirilica.

Povodom toga sam napisao i jedan tekst na tu temu sa par jednostavnih i kratkih obrazloženja ideje, i taj su tekst objavili neki sajtovi, a preko Cvrkutača i Knjige faca se taj tekst širio dalje. Ali sve bijaše kratkog dometa.

Pošto se ne radi o trivijalnoj stvari nego suštinskoj, nezadovoljan odjekom koji je trebala ta ideja da proizvede, ipak je u pitanju naš opstanak i borba za goli život, napisao sam prigodno pismo u formi molbe, priložio tekst „Srbica umjesto ćirilica“ i razaslao poruku preko međumrežja zvanog internet, na mnoge adrese ministarstava obrazovanja i Republike Srbije i Republike Srpske, kao i nekih udruženja tipa Prosvjeta – Prosveta. Da ih malo nagnam na razmrdavanje moždanih vijuga, pa da i pokrenu kakav projekat na tu temu. Oni to mogu.

Nijesam dobio nikakav odgovor, tipa „zahvaljujemo na dopisu, razmotrićemo Vašu ideju…“. A mogu se pohvaliti da nijesam dobio ni poruku tipa „Vaša ideja je glupa kao noć i odmah smo poruku preslijedili u kantu za smetlje, gdje se ona najbolje osjeća i tamo će dati najbolje rezultate“. Jedino sam imao osporavanje od „Udruženja Ćirilica Beograd“, što je razumljivo, pošto bi u slučaju promjene imena sa „ćirilica“ na „srbica“ morali mijenjati i ime domena i ime udruženja, preregistrovati se i imati stotinu administrativnih problema.

Tako da u konačnom zbiru, statistički gledano, ideja nije uopšte pozitivno prihvaćena u Srba. A možda i jeste, ali svi Srbi mudro ćute i gledaju hoće li se neki autoritet javno na dovoljno značajnom mediju oglasiti sa nekom izjavom pa da svi ostali zauzmu taj njegov stav.

Elem, dok se Srbi ne izjašnjavaju, osim par dovoljno hrabrih, a možda i ludih, jedan čovjek po zanimanju rektor Zagrebačkog Univerziteta imena Damir Boras, je sasvijem lijepo proučio ideju „Srbica umjesto ćirilica“, ispravno je shvatio njenu suštinu i javno proglasio „hrvaticu“ (vidi sliku ispod). I to srbski mediji prenose kao nešto sasvijem normalno i to bez ikakvog komentara koji je potreban. Ovo nije obična vijest koja se treba samo tako prenijeti. Jer će se kod Srba vremenom ustaliti osjećaj da smo pismo i pismenost dobili od Hrvata. Jer smo odavnina svi mi Srbi bili nepismeni, primitivni, zaostali i blesavi, dok nijesu došli drugi i donijeli nam pribor za jelo, naučili nas slova, naučili nas da pjevamo igramo kola i donijeli nam sve ostale tradicionalne vrijednosti što inače imamo vijekovima sami od sebe

U stilu svih hrvackih običaja i tenedencija Boras je samo prepisao srbsku ideju i hrvatizovao je kao što inače Hrvati sve srbsko hrvatizuju, počev od Srba rimo-katolika, pa do cjelokupne naše kulture, običaja i sve baštine. Pa će tako uskoro Hrvati guslati na guslama sa šahovnicom o hrvackim junacima Nemanjićima, a pjesma će biti zapisana hrvaticom.

Da sam naziv „hrvatica“ nije dobar, a „srbica“ jeste, govori i to da riječ „hrvatica“ označava i žensku osobu iz reda hrvacke nacije, pa će prepedantni hrvati koji rade na projektu rasrbljavanja Srba kroz njihovu hrvatizaciju, morati da smisle neki drugi naziv ili za pismo ili za pripadnice ženske populacije u sebe. Da ne bi dolazilo do zabune. Izmišljači riječi ponovo imaju pune ruke posla.

Razočaran generalno većinom Srba što neće da porade ništa korisno i konkretno na svom tj. našem zajedničkom opstanku, nego stalno rade na svom samouništenju i samodokidanju cjelokupnog srbskog naroda, što neće da krenu da zastupaju niti jednu ideju koja bi doprinijela opstanku cijelog naroda, a ne samo pojedinaca, nego samo kao sateliti slijede tuđe nacionalne progame i ideje, i pri tome se prave pametniji od nas koji imamo neku viziju, Ja lično sam prestao uopšte da koristim u svom govoru pojam „ćirilica“, nego samo pojam „azbučno pismo“ ili „srbica“, zavisno od opasnosti okruženja. A na ovom sajtu možete vidjeti uostalom kako to treba da izgleda u praksi. Pogledajte na vrhu stranice oznake zastava i nazive pisama ispod. E tako svi sajtovi trebaju da izgledaju.

Srbi inače imaju dva svoja pisma koja su osmislila dvije mudre glave srbske: Sava Mrkalj i Vuk Karadžić, a to su „srbica“ i „srbska latinica“, pa sada sviđalo se to nekome ili ne.

Ovo je isječak vijesti koju je prenio časopis „Novosti“ neki dan, nijesam se sjetio da vidim od kojeg je to datuma izdanje.

Duško Bošković 23.sečanj 7524 (2016) godine.