Srbsko obraćanje bogu

Skrenuo bih pažnju na jedan interesantan fenomen vezan za vjerski život Srba, a o čemu ne vidim da ljudi uopšte razmišljaju niti se zamišljavaju nad tim. Uzimaju to zdravo za gotovo, a vrijedno je razmišljanja radi spoznaje o nama samim, o bogu kao i o međusobnom odnosu svih entiteta iz ove priče.

Očenaš je dobio ime po početku „molitve“ „Oče naš, koji si na nebesima da se sveti ime Tvoje; da dođe Carstvo tvoje; da bude volja Tvoja i na zemlji kao na nebu; hljeb nas nasušni daj nam danas; i oprosti nam dugove naše kao što i mi opraštamo dužnicima svojim; i ne uvedi nas u iskušenje; no izbavi nas od zloga.“, se naziva „Molitva Gospodnja“.

U tonu obraćanja Ocu ne vidimo da Srbi njega išta mole. Srbi zahtjevaju od Oca da nam da, da nam oprosti, da nas ne uvodi i da nas izbavi. Tako da je sam naslov „Molitva“ u neskladu sa tonom obraćanja, što može da izazove zbunjenost.

Ljudima koji su osjetljivi na značenja riječi, od čega se Srbi danas sve više odaljavaju, a čemu najviše doprinosi i nepotrebno pravilo „jednačenja suglasnika po zvučnosti“, ovo smeta. Kakva je to molitva u kojoj se ne koristi riječ molim; molim te da nam daš, molimo te da nam oprostiš, molimo te …

Zato ili treba promijeniti naslov u recimo „Zahtjevi gospodu“ ili jednostavno „Obraćanje gospodu“ i ne dirati tekst „Očenaša“, ili ako se želi zadržati naslov „Molitva Gospodnja“, da se ubaci u tekst „molimo te“.

Znajući srbski mentalitet da nikoga ništa ne molimo, izvjesnije je da treba promijeniti naslov, a ne tekst. Nešto se promijeniti mora, jer ljudi koji na ovaj način izgovaraju „molitvu“ zahtjevima, na kraju će imati problem u stvarnom životu, pošto neće znati razliku između molenja i zahtjevanja, što je bitno u današnjem svijetu u kojem živimo, jer ne živimo sami, ima oko nas i drugačijih i kultura i civilizacija.

Još su neke stvari interesantne vezane za „Očenaš“, a to je da se ne vidi da se mi obraćamo bogu, ne kažemo mu „Bože“, nego Oče. Ljudima osjetljivim na riječi ovo može samo da upućuje na to da je nama Višnji u stvari samo jedna vrsta predka, zbog čega sebe i smatramo „nebeskim narodom“, čemu mnogi često izokreću značenje i nipodaštavaju to naše vjerovanje.

To od kuda mi na Zemlji i odakle potiče inače sav ili samo život ljudske vrste na njoj, se može vijekovima filozofirati i nagađati. O ovome se treba razmišljati svo vrijeme ljudskog postojanja i tražiti dokaze za sve tvrdnje, nije dovoljno samo vjerovati, treba znati, pošto je to mnogo bolje.

Za početak razmišljanja na temu porijekla Srba, neka bude povod imena zvijezde Sirijus, jer je možda izvorni oblik bio Sirbijus, što pojašnjava predanje među Srbima da smo nebeski narod.

Ljudima osjetljivim na riječi će zapasti za uho riječ zvijezda. Eto još jedne teme za razmišljanje, zašto je zvijezda pored jednakokrakog krsta nama bitan simbol.

Duško Bošković, dvanaesti mjesec 7526 godine od potopa.

Napomene: Ovo kucanije je sačinjeno bez gramatičkog pravila jednačenja suglasnika po zvučnosti, tako da ne mora niko da se čudi zato piše srbski, a ne srpski, i piše predka a ne pretka itd.

Svi na vlasti danas imaju neke savjetnike za ovo i za ono, pa ako je nekim ljudima potreban kakav savjetnik javljam se na neraspisani konkurs na to radno mjesto. Nisam skup.