Učimo njemački jezik, ali ovo ne smetnimo s uma

Njemačka je odavno vodeća industrijska sila u Evropi u mnogim granama. Da bi ostala na tom nivou i razvijala se dalje, potrebni su joj sve više kvalifikovani radnici, što nadoknađuje uvoženjem radne snage pošto ne može sama da ih stvori dovoljno prema svojim potrebama.

Tako da su mnoge države dužne da plaćaju Njemačkoj danak u krvi kojeg danas popularno nazivaju u okupiranim državama “ odliv mozgova”. Metode pritisaka na države su različite i uglavnom su mnogo blaže od metoda iz vremena nacizma kada se radna snaga hapsila i dovodila na rad.

Njemačka od kraja drugog svjetskog rata ima problem sa stanovništvom, pošto je veliki broj muškaraca izginuo u osvajanjima tuđih teritorija, a postradalo ih je dosta i u savezničkom bombardovanju, pa je SFRJ imala dogovor sa Njemačkom da se šalju Jugoslaveni na rad u Njemačku. Tada je i osmišljen naziv “gastarbajter” – gost radnik, da se stvori osjećaj da se ne radi o humanom preseljenju stanovništva nego samo privremenom odlazku na rad. A to se na kraju ipak pretvorilo u preseljenje stanovništva, pošto se rijetko koji potomak gastarbajtera vratio odakle su mu roditelji došli. Tako da je prisustvo naših gena u Nijemaca sasvim objašnjivo.

U cilju što bržeg uključivanja stanovništva na rad u Njemačkoj organizuju se kod nas kursevi njemačkog jezika. Interesantno je osmišljena ova kampanja za učenje njemačkog jezika kojoj je cilj da nas ubjedi kako već znamo mnoge “njemačke” riječi koje su se u nas odomačile više tokom austrijske, nego li njemačke okupacije. I stvarno neki koriste dosta često radije njemcizme nego naše izvorne riječi. I više nego što to ima smisla i potrebe. Valjda je reći nešto na srpskom previše seljački i necivilizovano, a kada se kaže na austrijskom to je onda kao gospodski i civilizacijski.

Mnogi će radije za ranac, uprtnjaču ili torbak, reći ruksak što dolazi od riječi “rücken sack” i što u prevodu bukvalno znači “leđna vreća”.

Za prtljažnik u kolima neki će radije reći “gepek”, nego sasvim jasnu našu riječ za taj dio kola gdje se smješta prtljag. Ispada da logičnije reći “stavi prtljag u gepek” nego “stavi prtljak u prtljažnik”

Austrijski jezik

Vrijedi napomenuti da je već spomenuta riječ gastarbajter sasvim srpska i sastoji se od dva srbizma u njemačkom jeziku. Gast je gost i tu ne treba ništa dodatno objašnjavati, a arbajter je u stvari ispremetano raboter, onaj koji rabota. Većina nas zna šta znači riječ rabota, pogotovo u Crnoj gori.

Zašto Austrijanci i svi naši okupatori insistiraju na postojanju bosanskog, hrvatskog i crnogorskog jezika kada je to sve srpski jezik, a oni neće po istom principu da uvedu austrijski jezik, nego svoj jezik i dalje nazivaju njemačkim. Ili ćemo zastupati isto pravilo za sve ili nećemo nikako.

Hoćemo kurseve austrijskog jezika za gostrabotnike u Austriji.

Kao što je već naglašeno u Nijemaca ima dosta srpskih gena pa je pitanje šta je ko od koga uzeo i čije su riječi u stvari originalo čije. Evo nam svima na uvid karta Velike Njemačke nastale ujedinjenjem, sa srbskim toponimima po Njemačkoj, koji su nastali prije nastanka Njemačke kao države, a možda i prije nego li su Srbe počeli nazivati Slavenima. Inače Srbe u Njemačkoj nazivaju Sorbima i Vendima.

Duško Bošković