четвртак, новембар 21, 2024
Историја

Valter brani Apsurdistan

Na Skenderiji kod jedne od zgrada bivšeg jugoslavenskog giganta „Energoinvest“ u kojima je bio smješten „Iris“, organizacija udruženog rada za proizvodnju informatičkih sistema, se nalaze ova dva spomenika koji negiraju jedan drugog.

Prvi je i oskrnavljen, iako i dalje poštovaoci oslobodilačke ideologije i pokreta polažu vijence i cvijeće. Možda je bila dobra namjera nekih da se da malo rumenila u smislu živosti Vladimirovom licu, ali je to ipak čin skrnavljenja spomenika.

Ovo je pravi Valter koji je bio inspiracija za snimanje filma „Valter brani Sarajevo“ najgledanijem stranom filmu u Kini, koji je od Velimira Bate Živojinovića učinio filmsku zvijezdu u toj državi. Potrebno je naglasiti da se radi o umjetničkom, a ne o dokumentarnom filmu iz kojeg se uči istorija. Ovo je posebno potrebno naglasiti onima koji istoriju principom priča(o)(la) mi moj deda/baba. Ko je zaboravio, Istorija se inače uči iz knjiga.

Valter je bio komunista, sekretar mjesnog komiteta Komunističke Partije Jugoslavije (KPJ), a ne nekakav kraljev oficir, kako se to na društvenim mrežama želi prikazati. Perić je je pogunuo u borbi protiv vojske ND Hrvatske koja je okupirala Sarajevo i napravila u njemu genocid nad Srbima, Židovima i Ciganima, , o čemu svjedoči Spomen park „Vraca“.

Vladimir je po tvrdnji ovog drugog spomenika bio agresor u Sarajevu, jer je rodom iz Srbije, dakle Srbijanac. Doduše u Kraljevini Jugoslaviji nije bilo ni Srbije ni Bosne ni Hercegovine, sve su bile banovine, pa se ne može govoriti o Srbijancima u to vrijeme. Time naš apsurdistan još više dobija na širini i snazi. Ako su pravoslavni i ateistični Srbijanci bili na strani Vojske Republike Srpske, onda su kao agresori, a ako su Srbijanci muhamedanske vjere bili na strani Armije RBiH, onda kao nisu agresori. Cijela prostor Regije, kako nazivaju prostor Jugoslavije, se komotno može zvati Kapitalistička Republika Apsurdistan.

Ovaj drugi spomenik koji ima na sebi varijantu grba srbske dinastije Kotromanić, su podigli potomci onih koji su se borili protiv onih koje predstavlja prvi spomenik. Jer dok su ovi koje predstavlja prvi spomenik, branili i oslobađali svoju državu Jugoslaviju, ovi drugi su je razvaljivali i to protivustavno, po željama stranaca, tj. zapadnog okupatora. Bilo je protivustavno jer su se odcjepljivali mimo volje Srba, inače najbrojnijeg državotvornog naroda Jugoslavije, koji je napravio obje varijante Jugoslavije i kraljevinu i republiku, i koji je imao pravo da se najviše pita o statusu te države.

Apsurdistan baš opravdava svoje ime na svakom koraku. Površnim umovima kakvih je danas sve više. zbog uticaja medija, niti je šta jasno, niti ih šta dublje interesuje, oni na ovo pitanje spomenika gledaju samo sa estetske strane i kao na umjetničke postavke koje ukrašavaju grad, da bi bio interesantniji turistima. Postojanje oba spomenika istovremeno je apsurdno.

Koga interesuje naša svijetla istorija, neka se prošeta malo nizvodno i naići će na spomen ploču Valteru na mjestu gdje je poginuo.

Spomen ploča Vladimiru Periću Valteru, ne mjestu njegove pogobije

Duško Bošković,  marta 2020. godine