Zaboravljeni genocid u Sarajevu
Ako neko ubije jednog čovjeka, onda je on ubica, a ako ubije stotinu ljudi onda dobije naziv masovnog ubice. Ubica i masovni ubica, dakle nije isto i onda nije isto ni ubijanje jednog čovjeka i stotinu ljudi, koliko god to bila filozofsko-vjerska postavka da se ubistvo i makar jednog čovjeka smatra kao ubistvo cijelog čovječanstva.
Na žalost uvijek su bolne teme o žrtvama, ali mora se razbiti medijski teror zvaničnih medija koji širi jednoumlje i zlu krv već godinama, tako da su dosadili i Bogu i narodu.
Zamislite se kao turistu u posjeti Francuskoj i gradu Marseju gdje na glavnom trgu vidite tablu „Pariz – izložba stradanja u Vartolomejskoj noći“. Čuli ste da se tu radilo o pokolju protestanata od strane rimo-katolika, ali vam nije jasno zašto da u vrijeme godišnjeg odmora kada se traže veselije i opuštenije teme, vam reklamiraju da trebate pogledati neku mučnu izložbu u sred Marseja i to o pokolju koji se nije dogodio u Marseju nego u Parizu.
Tako da nije potpuno jasno zašto se u Sarajevu reklamiraju Srebrenička dešavanja. Jer Sarajevo ima svoje žrtve i to mnogo veće, ali ih vješto skrajnjuju i izbjegava se o njima govoriti i spominjati ih uopšte. Ratni zločini, kažu, nikada ne zastarjevaju, ali izgleda da je to samo politička bomba koja se baca samo onda kada je potrebno da bi se postigao kakav politički poen. Principi nikoga više ne interesuju, nego samo trenutna dobit i koristi.
Moje jednostavno i ljudsko pitanje glasi: Zašto je oko 11.000 pobijenih u najvećoj mjeri Srba, Jevreja tj, Židova u ono vrijeme i ostalih u sred Sarajeva nižerazredni događaj u odnosu na Srebrenički? Zašto su te sarajevske žrtve nižerazrednog značaja u odnosu na srebreničke žrtve koje se propagiraju kao mnogo značajnije od ovih sarajevskih i to u samom Sarajevu. I zar se žrtve smiju klasifikovati po važnosti i značaju?
Gandi je svojevremeno izjavio da je mnogo lopata potrebno da bi se zakopala istina. Zato se javljaju mnoga pitanja kao npr, zašto se toliko insistira na izbacivanju u prvi plan samo srebreničkih žrtava, a niko ne spominje ove sarajevske niti i jedne druge uostalom, kao da su sve manje važne? Kakve veze ima Sarajevo sa srebreničkim stradanjem kada ima svoje u svim ratovima do sada, ne samo ovom zadnjem, nadam se i poslednjem? Možda je to tema koju tek treba rasvjetliti pošto se iz Sarajeva upravljalo svim dešavanjima u ratu. U Sarajevo su bile uprte sve kamere svijeta.
Dakle dragi turisti svih vjera, boja i ubjeđenja, kako Sarajevo reklamiraju kao multi-kulti pojavu, prvo posjetite spomen park Vraca i poklonite se tamo sarajevskim žrtvama koje su nastale pod vlašću ND Hrvatske kao smišljen projekat kojeg su izvodile regularne vojne, policijske i civilne jedinice te države.
Partizani su imali jedan nepotreban običaj da sve žrtve prikazuju kao borce za njihovu ideju pa tako ispada da su sve žrtve vojničke, a ne civilne. Ja za svoje ubijene stričeve znam da nisu bili nikakvi vojnici nego jednostavno samo obični službenici banovine koji su odvedeni sa posla i do dana današnjeg im nisu pronađena tijela. Jednog sam pronašao na spisku žrtava kompleksa logora Jadovno, a za drugog pretpostavljam da je završio u Jasenovcu, ili ko zna gdje jer ga nema nigdje na spiskovima kao da nikada nije ni postojao.
Sramotno je da se minimiziraju i zanemaruju i ove žrtve. I to su ljudi, nečija djeca bili.
Neće biti mirna Bosna, a ni Hercegovina kao niti cijeli prostor bivše Jugoslavije, nikada sve dok se sve ne iznese na vidjelo i raščisti uzročno posljedična veza svih događaja.
Pogledajte amaterski video vezan za „Spomen park Vraca“.
Duško Bošković, 2015-12-15
