уторак, мај 28, 2024
Историја

Komunistički teror u Sarajevu

Napisao sam ovakav bombastičan naslov jer su mi rekli da to privlači čitaoce. Na naslovnom slikopisu. naš stari naziv za fotografiju, se vidi najveći park na Baš Čaršiji u Sarajevu. Inače je stari naziv od prije pojave Osmanlija za ovo mjesto bio „Trgovište“ i laž je da su Osmanlije osnovale ovaj grad, bio je i prije njihove okupacije.

Nekadašnji Park Cara Dušana

Park sada krasi novoizgrađena džamija i staro groblјe oko nje. Sve je ovo u vrijeme komunista nakon oslobađanja od njemačko-italijanske okupacije. Tada je i razformiravanja Nezavisna Država Hrvatska i formirana Socijalistička Rrepublika Bosna i Hercegoviona na tlu NDH koja je nastala na tlu Kralјevine Jugoslavije.

Dakle, komunisti su na ovom mjestu sve poravnali , nasuli zemlјu i napravili park, niti ostatci džamije niti pripadajuće groblјe nisu bili vidlјivi, bili su ispod zemlјe. Park su komunisti nazvali „Park Cara Dušana“. U blizini je bila komanda vojne oblasti Jugoslavenske Narodne Armije. Očigledan je komunistički poriv zatiranja svega srbskog. Pogotovo što je i najduža ulica na Baš Čaršiji, gdje su uglavnom u najvećoj mjeri živjeli Muslimani, bila nazvana „Ulica Miloša Obilića“

Muslimani, koji su se pod komunistima izborili za ovakvo ime svoje nacije, kojoj su 1993. godine promijenili ime u Bošnjaci, su prilično zamjerili komunistima što su im obezčastili njihove žene, pošto su komunisti donijeli zakon o zabrani pokrivanja žena i pravlјenja bedema od ograda oko kuće. Čak su i žalili za kralјevinom Jugoslavijom, koja je tolerisala pokrivanje žena i koja je imala poseban kazan za muslimane i za ostale, pošto muslimani i židovi ne jedu svinjetinu. Komunisti su zgurali sve na jedan kazan. Nastavili su samo tradiciju iz rata, jer su uglavnom svi komunisti i partizani bili Srbi, rijetko je tu bio koji pripadnik drugih, a i nije se imalo hrane za izvolјevanja oko toga kome šta vjera šta brani.

I ono što je najinteresantnije u svemu sada neki Srbi najviše napadaju na komuniste za koje kažu da su bili antisrbski nastrojeni, a Muslimani/Bošnjaci se najmanje bune. Čak i dalјe u Sarajevu ima Titov kip, stoji neoskrnavlјen ili bar u veoma maloj mjeri i urijetko. Ne diraju se previše spomenici na period Drugog svjetskog rata, osim što je spomenik na Vracama jako dugo bio u očajno zapuštenom stanju i oskrnavlјivan kojekakvim glupostima od grafita.

Inače je ovo podneblјe mnogih paradoksa, pa imamo sada situaciju da Srbi koji su bili najbrojniji i najviše su podnijeli tereta, prolili najviše krvi i znoja u drugom svjetskom ratu za oslobađanje Jugoslavije i njenu poslijeratnu izgradnju, najviše plјuju po njoj i po ideologiji koja je sve to omogučila, a oni koji su najmanje dali za Jugoslaviju, čak su se i protivustavno odcijepili od nje, imaju najveći žal za njom.

Odricanje Srba od časnog perioda naše istorije, borbe za oslobođenje i suverenost u svakom pogledu će donijeti samo štetu Srbima. Podijelićemo se ponovo na četnike i partizane, jer ovu “četničku” stvarnost oko nas koju nam nameću, ne mogu baš svi da svare.

Radovati se kroz pjesmu što nema više komunista u izvođenju SAJ MUP RS na proslavi dana Srpske republike, znači direktno plјuvanjem po onima koji su oslobodili državu od okupatora radovati se novom robstvu.

Srbi, sretno nam ovo novo robstvo sa brnjicama na licima. Zna li se šta koliko puta imaju namjeru da pelcuju dobrovolјce?

Srećom pa to bog sve vidi odozgo. I ne haje. A možda ima nekog pametnije posla nego da se bavi nama.