Odumiranje država

Rođen sam i stasavao najveći dio svog života u SFR Jugoslaviji pod vlašću komunista. Shodno tome u školovanju sam imao i neke specifične predmete koji se sada ne predaju, pa čak i smiješno zvuče, kao što je na primjer predmet “Marksizam”. Novi naraštaji Karla Marksa doživlјavaju kao nekog komunističkog ideologa i u startu ga odbacuju i neće ništa vezano za njega da saslušaju. A čovjek je bio u stvari filozof koji je razotkrio i razjasnio neke pojave vezano za kapitalizam kao društveno uređenje.

Mi obrazovani u SFRJ smo mogli da čujemo mnoge korisne stvari na tom inače dosadnom i suhoparnom predmetu. Pa se tu moglo čuti i o stadijumima razvoja kapitalizma, prvobidnoj akumulaciji kada se kapitalisti bezočno bogate grabeći sve za sebe, mimo svih moralnih normi, što inače gledamo sada svojim očima, pa i o završnoj fazi kada države odumiru, čega smo takođe svjedoci.

Kako se sjećam sa časova Marksizma, završna faza kapitalizma je imperijalizam kada svijetom vladaju korporacije koje toliko ojačaju da budu jače od država, koje onda gube svoj smisao postojanja, pošto postaju ograničavajući entiteti koji samo ometaju širenje korporacija i kao takvi postaju štetočine koje moraju biti demontirane. Kapital se mora širiti i oplođavati, a to se najbolјe postiže kada mu se uklone sa puta svi otežavači i ometači, pa čak ni država.

Ovom širenju je granica sama planeta Zemlјa i ograničenost njenih materijalno-lјudskih resursa.

Neki dan sam otišao u jedan veliki i poznati sarajevski tržni centar da kupim jedan odjevni predmet koji mi je neophodan. Stavio sam brnjicu, jer ti na ulazu u centar ni ne daju da uđeš bez nje, a na pijacama gdje se ne nose brnjice se ne može kupiti kvalitetna odjeća. Potrošio sam se u raspravama sa kojekakvim obezbjeđenjima objekata da krše odluku ustavnog suda BiH o neustavnosti svih mjera kriznog štaba, te mi je bilo najlakše da podlegnem opštem ludilu, pogazio sam svoje dostojanstvo radi potrebe da kupim odjeću – stavio sam brnjicu. Tako sasvim pristojno ubrnjičen kao džukela, krenuo sam ući u jednu od prodavnica. Na vratima je stajao neki lik, bez ikakvih oznaka, obučen kao za plaže i tražio od mene da dezinfikujem ruke, na bezobrazan i arogantan način, a otac bih mu mogao biti. Ja ga upitah odakle sada ta obavezna mjera i odakle mu ideja da sam nosilac zaraze, da sam prlјavih ruku, i da je to na kraju krajeva protivustavno. On reče da je to pravilo donio sam tržni centar.

 E, to je ta situacija o kojoj smo učili na Marksizmu, kada je neki tržni centar jači od države u kojoj je i ne haje za njene zakone i ustav, kada može po svom nahođenju da radi šta mu je volјa. Pri čemu uglavnom zapošlјavaju mlade lјude pošto je njima najlakše upravlјati. Interesantno je da baš na takva mjesta isplivavaju neki frustrirani likovi koji jedva čekaju da dobiju šansu da maltretiraju druge lјude pod izgovorom da ne bi on to baš radio, ali mu je naređeno da to radi.  

Nikada se ne bi niti jedan zločin dogodio da nije brojnih poslušnika koji samo slušaju naređenja . Ni jedna se naredba ne bi mogla sprovesti bez njih. Oni su najkrivlji za svo zlo koje nam se dešava, a ne naredbodavci.

Kada bi recimo pakt tržnih centara odlučio da napadne Bosnu i Hercegovinu sa svim svojim uposlenicima koji im rade na obezbjeđivanju i sa naoružanjem kojeg duže, rat bi trajao skoro čitav dan i BiH bi kapitulirala.

Fašizam je stanje društva kada interes korporacija nadjača interes države. I sve je više dokaza da smo u tom stanju. Srećom pa je ovo završna faza, kao što smo učili na Marksizmu.