Šokantno otkriće: Jugoslavenski komunisti vaskrsnuli Srbiju i Crnu Goru

Pritisnuti okupacijom neki Srbi često, a da ih niko na to posebno ne natjeruje niti ko to od njih posebno traži, se jako negativno izražavaju o Republici Jugoslaviji, o njenom predsjedniku i o vladajućoj eliti – komunistima, kao da su u njoj loše živjelo i kao da svima nešto posebno nedostajalo.

I pri tome hladno prelaze preko golih činjenica. Po njima ispada da su partizani samo ratovali na filmovima koje su sami pravili i da bi se Jugoslavija oslobodila sama od sebe, pošto bi je Nijemci ionako napustili onako iz čista mira kako su je i napali?

Da li su nama nekim Srbima svi Rasi braća pa i oni iz “Crvene Armije” koju su nas oslobađali ili su samo braća crkveni Rasi?

Jer nije naše hrišćanstvo to koje je moglo da pobijedi u ratu, hrišćane odgajaju da ne ubiju, pa se javi smušenost u vjernika, da li ubiti ili ne ubiti neprijatelja koji nas napada, a uče nas i da ljubimo bližnjeg svog, a Srbe u stavi najviše i najtemeljitije tamane baš naši najbliži prevjereni Srbi. Bila je potrebna druga ideologija, komunizam kao motivaciona i uvezujuća ideologija koja je jedina i mogla da donese pobjedu nad fašizmom, udarnom pesnicom kapitalizma i njemačkim nacizmom.

Vidjeli smo na primjeru Jasenovca, Jadovnog i mnogijeh hercegovačkih jama kako je lako vjernike potamaniti, poslušni kao ovce odlazili na klanje. A na primjeru komunističkog odgoja smo sada u ovom minulom vjerskom ratu izazvanog NATO agresijom, vidjeli da se nije mogao ponoviti neki novi Jasenovac i Jadovno, mada se krenulo istom metododama kao u drugom svjetskom ratu. Srbi nisu odgajani da vjeruju nego da znaju. Na kraju krajeva bolje je znati da te niko ne drži na nišanu, nego vjerovati da je tako.

Zašto neki Srbi neće da su na pobjedničkoj strani nego se uporno guraju da budu na poraženoj? Možda im se učinilo da će poražena strana u jednoj bitki, na kraju biti pobjednička u ratu kada se završi? Znajući istoriju čovječanstva, neće biti na svijetu tačke u kojoj neko neće ratovati sa nekim. Bar dok je islama na sceni. Islma sam govori da postoje samo dva svijeta, jedan koji se pokorava njihovoj ideologiji i drugi dio svijeta u kojem je rat da se pobijede nepokorni.

U ovoj poslednjoj agresiji na Jugoslaviju fašisti su uspjeli da razvale našu veliku državu uz pomoć već poslovičnih saradnika okupatora i skinu komuniste sa vlasti kao integrativni faktor i smetnju širenju korporacija koje trebaju da preuzmu ulogu država. Danas neke korporacije imaju brojniju i osposobljeniju “sekjuriti” službu nego neke države policiju.

Rušenje Jugoslavije i zatiranje komunizma kao ideje se nije moglo uraditi dok je Tito bio živ i to sprečavao, pa se sačekala njegova prirodna smrt, pošto im nasilna nije uspjevala. Da je Tito bio baja vidi se po tome što u sred “Bijele kuće” pred predsjednikom SAD pripaljuje komunističku kubansku cigaru, dok svi sadašnji vladari bivših jugoslavenskih republika ne dobace dalje od ograde te iste kuće.

Srbi vole da budu na strani pobjednika, pa su tako voljeli da budu i na strani komunista, jer su komunisti bili pobjednici u jednoj epohi i imali najveće sveslavjansko carstvo ikada. Zato su sada neki Srbi na strani antikomunista jer izgleda kao da će pobijediti u ovome ratu. Ali to samo tako izgleda.

Nije loša ideja bivati uvijek na strani pobjednika. Ali šta ako pobjednici krenu da napadaju Srbe, jer im smetamo na putu, a i imamo mentalni sklopom neuklopljiv u globolizam? Glupavo je tada biti na strani pobjednika i raditi na svom samouništenju. Zato Srbi imaju u svojoj karakternoj crti trpljenje do mazohizma i samouništenja, jer smo pretjerali sa svojom tvrdokornom politikom i trebamo malo doraditi mentalitet, ali ga suštinski ne mijenjati što su mnogi krenuli da rade. Jer priča o ptici Feniksu koji ustaje iz pepela nije starogrčki mit nego starosrbski. Srbi stalno kroz istoriju dugu 7525. godina stalno vaskrsavaju i započinju novi život. Pa ko uspije da prođe ovaj put i preživi, na kraju mu ne bude loše.

Ali ovakva strategija dovodi do jakog osipanja narodnog korpusa. Odrođavanja srbskog naroda i pretvaranja u političke nacije koje po pravilu postaju neprijatelji Srba. Ali kao što rekoh, na kraju će se srbski narod prilično iščistiti i iskristalisati, otpašće od nas sve što nije dobro pričvršćeno i Srbi će biti uzor svima kakav treba biti jedan častan narod. Ali naravno ako preživimo ovaj mnogo gadan put.

Često će se čuti da su za sadašnje naše stanje krive “komunjare”, a kada se skrene pažnja da ne može biti kriv neko za sadašnje stanje kada tog nekoga nema ni na vlasti ni u politici ni na sceni već desetinama godina, onda se potegne argument da su sve to komunistička djeca i preobučeni komunisti. Po istoj logici su se i Srbi hrišćani preobukli u komuniste pa su tako vladali i Republikom Jugoslavijom, isti ljudi samo promijenili dresove, ili stavili svoju djecu na vlast. A i za hrišćane Srbe se može reći da su to samo preobučeni Srbi rodovjerci koji su skinuli dresove Peruna, Velesa, Vida i ostallih božanstava, i obukli dres Isusa, samo da bi i dalje bili na vlasti. I da ne idem dalje u prošlost jer Srbi danas broje 7525. godinu, pa bi uvod u glavnu temu bio predugačak. A i sada je. Nikada nijeste vidjeli duži uvod u jednu kratku temu.

Dakle da pređem odmah na stvar. Karađorđević je ukinuo Srbiju sa karti svijeta i uveo Jugoslaviju koju je podjelio na banovine imenovane po moru i hidronimima. Dakle, nije više bilo Srbije ni Crne gore, dvije kraljevine i jedina dva entiteta koja su unijeli svoju državnost u zajedničku južno-slavensku državu. (na naslovnoj slici se sasvim jasno vidi da nema ni Srbije ni Crne gore u Kraljevini Jugoslaviji).

Komunisti sa Titom na čelu su vratili Srbiju i Crnu goru ponovo na karte svijeta.

I nije jasno šta je tu antisrbski. Pogotovo što je u sjevernu Srbiju tj. Vojvodinu naseljavao najsrbskije Srbe, najljuće, one iz Srbske krajine, Hercegovine i Bosne, da čuvaju taj dio Srbije od sjevernih neprijatelja, koji su gubitkom rata uglavnom sami odlazili, a i sa pravom bili tjerani jer su bili na strani okupatora. Vojvodina je bila u stvari Krajina prema evropskim rimo-katoličkim zavojevačima, a i cijela Republika Jugoslavija je u stvari imala ulogu Krajine. Zato smo imali poprilično respektabilnu vojsku, koja je čak obarala američke avione na kraju drugog svjetskog rata, kada su povrijedili jugoslavenski prostor, a i suprotstavila se Staljinovom uticaju. Dakle zaista jedna prilično nesvrstana politika.

Još je jedna tema omiljena u nekih Srba da su komunisti i Tito krivi za sadašnji problem Kosmeta, iako niti sada ima TIta niti komunista, pa nije jasno kako su mogli doprinijeti sadašnjoj okupaciji Kosmeta i statusu skoro pa države. Kosmet je koliko se sjećam svo vrijeme bio naš dok je bilo Jugoslavije i ni jedan stranac nije po zakonu mogao da bude vlasnik ikakve nepokretnosti na tlu Jugoslavije, čak ni zemlje u saksiji, a kamo li da pravi kasarne ili kupuje rudnike, izvore vode i sl.

Tita se optužuje da je sa komunistima napravio problem na Kosmetu takav da se izrodilo sada ovo. A niko neće da kaže da je Tito naslijedio problem mnogo veći, nego što ga je ostavio naslejdnicima. Jer niko neće da dovede u pitanje ispravnost politike dvojice patrijarha Arsenija koji su organizovali dvije seobe Srba da spase narod od odmazde ondašnjih osmanlijskih okupatora. Jer su napuštanjem tih prostora narušili etničku sliku Kosmeta, u čiji prazan prostor su uletjelii muslimani, tj Šiptari, i sada se baca drvlje i kamenje na komuniste i Tita što nisu mogli da riješe problem Kosmeta. Da napomenem ponovo, Kosmet je bio dio države kojom su Tito i komunisti vladali, a sada je status Kosmeta u odnosu na Srbiju upitan. Izgleda da je Tito toliko moćan lik da i iz groba vodi svjetsku “antisrbsku” politiku.

Osim toga, zna li ko da li je i dalje opravdan naziv Kosmet? Ili da ga počnemo nazivati samo Kosovo, bez onoga -met, pošto je možda Metohija prodata. Crkveni posjed -metoh, je vlasništvo isključivo crkve i kao takvo može biti i prodato i da se dobiju ogromne pare, baš kao što i država prodaje mnoge stvari strancima.

I dok su neki kućili, sada su došli oni koji raskućavaju, i svu krivicu svaljuju na one koji su skućavali. Čist satanizam, obrtanje stvarnosti naopako i zamjenjivanje teza.

Kao dokaz da je Kraljevina Jugoslavija sve svoje državljane nazivala Jugoslavenima, je vidljivo na prijemru iz vojničkog kartona jednog oficira. Doduše nije jasno zašto se uopšte koristi riječ Jugosloven, kada nam se država nije zvala JugoslOvija nego JugoslAvija, ali to je već neko drugo pitanje, o kojem ćemo drugi put.

Da su komnisti vratili Srbe na scenu umjesto Jugoslavena govori i vjenčani karton Tita i Jovanke gdje se ne izjašnjavaju kao Jugoslaveni. Dakle komunisti su vratili Srbe na scenu, doduše pri tome su osmislili i neke druge nacije, ali da je moglo drugojačije bilo bi. Svi smećemo s uma da nismo sami na svijetu i da se mnogi intresi i drugih ukrštavaju i diktiraju mnoge stvari.

Da se Tito poslije jako razočarao u Hrvate i počeo da govori da je Jugoslaven je takođe činjenica, pa je zbog toga i htio da bude sahranjen u Beogradu, a ne Zagrebu. što bi bilo logično za jednog Hrvata. Mada su sve prilike da Josip Broz iz Kumrovca i ovaj koji je bio na vlasti nijesu isti čovjek. Ali o tome drugi put, jer su mnogi vladari i političari zagonetnog porijekla.