уторак, мај 28, 2024
Историја

Naš „Bezsmrtni puk“

Svake godine Moskvom prolazi „Besmrtni puk“ potomaka poginulih u drugom svjetskom ratu za oslobađanje SSSR-a od Njemačke okupacije. Stidljivo se i na našim ulicama odnedavno počinju organizovati ovakvi hodovi. I dok Rasi ne prave problem oko ikonografije i sasvim otvoreno nose pobjedničko znamenje, crvenu petokraku, srp i čekić, Srbi se snebivaju da učine isto. Kao da je neka druga ideologija stradavala, a ne prvenstveno komunisti kao vođe i vezivno tkivo oslobodilačkog partizanskog pokreta sveslavjanskog svijeta. Komuniste su proganjali svi, počev od kraljevine Jugoslavije, pa do vojske NDH i  kapitulirane i regularne vojske u okupacionoj zoni Srbije.  

Po ugledu na ovaj događaj u Ruskoj Federaciji predlažem da se napravi na našim ulicama nešto slično „Besmrtnom puku“, ali da hodaju potomci pobijenih prvenstveno u sistemu koncentracionih logora od kojih je najpoznatiji Jasenovac u ND Hrvatskoj. Kako su u tom sistemu logora utamanjivane cijele porodice i sela, često nikoga neće ni biti da u sjećanje na njih hoda ulicama gradova, pa se taj bezsmrtni puk treba proširiti ne samo na potomke nego i na sve koji ne žele da se ovo stravično stradanje Srba zaboravi.

U pozadini da se sviraju pjesme nastale u tom periodu stradavanja kao napr. „Bilećanka“ i obavezno „Đurđevdan“ kao simbol stradanja sarajevskih Srba kao i druge prigodne pjesme iz tog vremena i nastale kasnije povodom ovih događaja. I dati ovom hodu sjećanja neko drugo ime, „Bezsmrtni puk“ je samo radni naslov, pošto je puk nekako više vezan za vojničke formacije, a u NDH koncentracionim logorima je uglavnom stradavalo civilno stanovništvo, pa i naziv treba da bude asocijativan na civilstvo, a ne na vojnikovanje.

I naravno da svako ko ima slike pobijenih da ih i nosi baš kao što to rade u Rasiji svake godine 9. maja. Ja ću da nosim dvije slike svojih stričeva Dušana i Voje.

Dušan je uhapšen 1941. godine u Sarajevu i ubijen u logoru Jadovno, uhapšen je kao komunista koji se uključio u oslobađanje svoje države Jugoslavije i u sjećanje na njega sam dobio ime. Na slici nosi crnu traku kao sjećanje na ubijenog brata Iliju, člana „Sokolskog pokreta“  kojeg su u Mostaru na smrt pretukli Ljotićevci 1940. godine za  prvomajski uranak.

Vojo je 1942. godine u Sarajevu kao službenik Drinske banovine odveden sa posla i odveden u Jasenovac gdje je ubijen. Tijela im nikada nisu nađena, a njihov grob stoji prazan kao sjećanje da su postojali. Zato je potrebno obilježavanje hodom sličnim „Besmrtnom puku“ kako bi se održalo sjećanje na one koje smo mi kao narod sve više skloni da zaboravljamo da su postojali.

Vojo i Dušan Bošković

Duško Bošković, juni 2019. godine.