четвртак, новембар 21, 2024
Историја

Uzrok početku rata između Donjokrajaca i Bajica.

Negdje početkom vladavine Svetog Petra Cetinjkog, isprosi je Staniša Đurov Ivanović- Donjokrajac, Maru kćer Novaka Stijepova (Tomaševića) Martinovića iz Бajica.

 U vremenu kad je pomenuta Mare bila kaо vjerena djevojka doznalo se je da je ista u drugom stanju,  a da je zanijela sa sa Špirom Mitrovijem (Markovićem) Martinovićem iz Bajica,

Kada su za to doznali Donjokrajci pоkupe se na bratski dogovor, gdje se ovako dogovore da Staniša poruči  Novaku da gdje mu se krava vodila neka se ondje i teli, a Staniša ili koji drugi od njegovog bratstva Ivanović neka tu, po ondašnjim pojmovima, sramotu krvlju Bajićkom sa sebe speru.

Pošto je Staniša Novaku prednje poručio i to doznao Sv.Petar, pozvаo je Donjokrajce i Bajice pred Cetinjski manastir kod sebe i kad su ovi došli počeo je moliti i kumiti Donjokrajce, da Staniša uzme za svoju ženu mlađu kćer Novakovu Joku (koja tada jedva ako je imala 12 godina), samo da se ne bi stvarala omraza između njih i Bajica. Na to Donjokrajci pristahu i Novak reča da i on pristaje, tada, Sv. Petar otpusti i jedne i druge sa blagoslovom, te odu svojim kućama.

U brzo iza toga Bajice sastave i počnu kroz Bajice pjevati: „Donjokrajci svi jednaci kuku majci, uzeše svizicu za uvotku“.

Kada su Donjokrajci čuli i razumjeli šta im Bajice pjevaju pokupili su se pred svojom crkvom Svetom Gospođom (Vlaška crkva) i otolen poruče Bajicama da od prijateljstva nema ništa, a među se učine dogovor da svaki gleda kako će Bajicama pjesma prisjesti, da se o drugoj pjesmi zabave. U brzo za tim ubili su bratstvenici Stanišini Ivanovići prijed pomenutog Špira Martinovića i svega ga isječu.

Bajice su poslijed toga ubili jednog Donjokrajca, a ovi opet Bajicu a bivalo je da poginu od jednih ili drugih i po 5-6 tako da ih je bilo poginulo kad ih je poslid toliko godina umirio (deset godina pred svoju smrt) Sveti Petar, Bajica 37, a Donjokrajaca 36 tako su ovi potonji prvijema jednu glavu platili novcem.

Čuo i pribilježio: Borojević.

Digitalizovao: Duško Bošković