субота, април 13, 2024
Језик

…i kao što naša braća zapadni Srbi kažu …

Onomad gledah neku TV emisiju posvećenu jednom od ponajvećih naših pjesnika Dušku Trifunoviću i čuh tu našeg znamenitog kompozitora kako kaže “…i kao što naša braća Hrvati kažu uglazbiti…” i razmišljah, da li da ustanem ili da ne ustanem. I da nakucam svoje zapaženije. Ili ipak da nastavim sa gledanjem, pa tek onda kada okonča emisija.

Stara srbska izreka “gvožđe se kuje dok je vruće” me tjeraše da promptno krenem sa rabotom, ali me i stara srbska izreka “ko žurio, vrat slomio” odgovaraše od te rabote. I dok tako vagah kojoj izreci da se priklonim, sjetih se još jedne “ko prije đevojci, njegova đevojka”. I evo me kuckam, a da ne odgledah emisiju do kraja. Ko zna šta još sve u njoj ima, a i nema što je vrijedno pomena.

Napokon sam shvatio kako hrvacka nacija tvori nove riječi za svoj hrvacki jezik, kako bi se što više razlikovao od srbskog te da bi imali opravdanje da tu varijantu srbskog jezika nazivaju imenom svoje nacije. Recept ide ovako: uzme se iz srbske azbuke Hrvatima nekako najdraže slovo “U”, pa mu se onda doda srbska riječ “glas”, te se to tako zajedno provuče kroz Vukovo gramatičko pravilo jednačenja suglasnika po zvučnosti i od srbskih gradivnih elemenata i pravila ispadne “hrvacka” riječ “uglazbiti”.

Nakon ovoga krene ubjeđivanje Srba kako je to hrvacka riječ. I Srbi kao duševni i široki ljudi na to pristanu. A bogme, ima i nas koji na to ne pristajemo. Pa se dešava da imamo problem prvo sa širokogrudim Srbima da ih ubjedimo da naše stvari ne daju tako olako drugima, jer šta će na kraju nama ostati, ako se tako dobročinski budumo ponašali.

Ne bih se bunio da i nama poneko nešto da, ali nam uglavnom samo otimaju, a mi uz to još pride i dajemo i što neće da nam otmu.

I da ne padam u digresije što se dešava kod filozofiranja, vraćam se na situaciju. Odgledam vam ja tako nastavak emisije do kraja. I nijesam dalje imao nekih većih primjedaba.

Ali, ne lezi vraže, slijedeći dan gledah neku drugu emisiju zabavnog karaktera, gdje jedan od voditelja izusti “… i kao što naša braća Hrvati kažu, u veljači će ….”. I ne bi mi mrsko da se ponovo uhvatim tastature.

Tastaturo moja, britko skovana…

Srbijom kruži odnedavno kalendar sa srbskim narodnim nazivima za mjesece. Inače je meni uvijek bilo u početku začudno, ali na kraju glupavo da svi mi dvanaesti mjesec po redu nazivamo “decembar” (deca je deset na nekom od starih jezika, a mlađih od srbskog), ili da “oktobrom” nazivamo deseti mjesec (okto je osam i sa ovom riječju ide jedna zgodna, ali prosta rima). I tako uočim da srbijanski Srbi za drugi mjesec kažu “sečko”, tada je u Srbiji jako hladno da mraz seče. Kod nas sa ove strane Drine hladnoća siječe ranije, još u prvom mjesecu godine i zato ga nazvasmo siječanj.

Dakle, siječanj i sečko označajavu isto, ali u različito vrijeme i na različitim dijalektima srbskog jezika, ijekavici i ekavici.

I kako onda da siječanj bude hrvacka riječ, po čemu?! Zašto bi srbijanski Srbi koristili hrvacke riječi?

Ili veljača? Sneg veje, a snijeg vije. A viječa tj, vejača je postala vremenom “veljača”. I zaista kod nas ovde u drugom mjesecu snijeg zna baš momački da vije, puteve da zaveje.

A onda naiđe jugovina i poodtapa snijeg i to se obično dešava u trećem mjesecu kojeg bi bilo ispravno zbog ojuženja, zvati “ojužak”, ali eto i to smo izokrenuli kao što smo izokrenuli “kto” i “tko”.

Odgledam ja i ovu emisiju do kraja, bez nekih većih primjedaba. Ali slijedeći dan opet đavo ne dade mira. Ponovo na TV-u jedan lupi “… i kao što naša braća Hrvati kažu, trbuhom za kruhom…”.

Za ovu malu zgodnu riječicu “za” znam odnekud da je srbska, “trbuh” je takođe starosrbska riječ (trebati, treba, potreba itd.), ali krug je skroz na skroz diskutabilna riječ. Da li je rasenska ili je srbska. Ali što se dalje ide u prošlost Srbi i Rasi su bili mnogo sličniji narod tada, nego što smo sada, pa kako je riječ “krug” stara, svejedno je da li je rasijanskog ili srbskog porijekla.

Ovo je krug “O”, a i ovo je krug (vidi sliku):

Krug, kruv, kruh

Kako Rasi često mijenjaju slova “g” i “h” (Hercegovina im je Gercegovina), krug je u stvari kruh. Što je i logično, prvobitni hljebovi su bili okrugli. Druga riječ za okruglost je i kolo, pa je tako specijalna vrsta kruha “slavski kolač” dobio ime zbog okrugla oblika. Kolač je dobio ime zbog okruglog oblika – kola.

Kako i Srbi, kao i Rasi, imaju običaj da međusobno mijenjaju slova u riječima, tako je i kruh postao kruv (muha-muva, uho-uvo itd.), pa se može čuti u nekim srbskim krajevima da za hljeb kažu kruv.

Ne znam kako vi, ali ja ću izgleda morati prestati gledati TV programe iz Srbije, pošto će me na kraju ubijediti da sam Hrvat. A situaciju komplikuje i to što na hrvackim televizijama ima mnogo srbskih stvari, samo što oni za njih tvrde da su hrvacke. A nijesu. No su srbske.

Od sada koristite poštapalicu ovako “… i kao što naša braća zapadni Srbi kažu …” jer je ispravnije i istinitije.

Duško Bošković, 15. vejače 7524.(2016.) godine