Laička analiza testiranja

Po struci sam inženjer, nisam medicinar niti virusolog i sa tog stanovišta pišem ovaj osvrt na metodu testiranja koja se primjenjuje širom svijeta. Ne mora se biti inženjer da bi se ovo razumjelo, dovolјno je imati trun običnog razuma. Namjerno neću da spominjen naziv “bolesti” da bar jedno vrijeme ovaje tekst opstane na internetu prije nego li ga cenzura proglasi nepodobnim, jer svi znamo o čemu je riječ.

Jako je interesanto da čovjek i ne zna da je bolestan niti se osjeća tako, dok mu tim nekim testom to ne “dokažu”. Previše je nelogičnosti u ovoj „pandemiji“. Na sceni je svjetska zavjera protiv logike, a ja ću se poslužiti njome da priupitam medicinsku struku, da li je ovo što iznosim tačno ili nije.

Svako od nas ima dlačice u nosu i sluzokožu kao sistem odbrane pluća od nečistoća i neželјenih tvari. Zato je zdravije disati kroz nos, nego na usta, pošto tada vasduh prolazi kroz prirodne filtere i ulazi čistiji i zagrijaniji u pluća. Na dlačice iz nosa se kače krupnije nečistoće, a sitnije nečistoće dalјe ometa u prodru do pluća sluzokoža.

Medicinski radnik uzima sterilnu alatku za uzimanje uzorka i gura preko nečistih dlaka duboko u pozadinu nosne šuplјine, dakle tom radnjom prenosi nečistoće sa ulaza nosa duboko u centar glave. Ove nečistoće inače prirodnim putem ne mogu tako daleko da stignu, ali tokom testiranja mogu.

Ako ko nakon testiranja oboli od nečega, da li je on odgovoran za to ili onaj ko testira ili onaj ko je naredio ovakav vid testiranja? Ko će onda da snosi troškove liječenja na taj način obolјelih?

Šta kaže pravnička struka na ovo?

A šta kaže medicinska struka na ovo ispod?